Zanimljivosti

Šta je to optužnica, tužba – šta trebamo znati

Kada u upravnom govoru čujemo pojam optužni akt, svi redovno pomislimo na optužnicu, što ona dakako i jeste u jednoj formi ali nije jedini pojam koji vezujemo za pojam optužni akt. Optužnica je pismeni akt – zahtjev, podnesen od ovlaštenog tužioca kojim se započinje krivični postupak. To je strogo formalan i po sadržini najpotpuniji optužni akt, karakterističan za redovni krivični postupak. Ona redovno sadrži podatke o optuženom i djela koja mu se stavljaju na teret ali i pravnu kvalifikaciju tj. zakonski naziv krivičnog djela te naziv suda pred kojim će se održati glavni pretres i obrazloženje ( opis stanja stvari, dokaze kojim se utvrđuju odlučne činjenice, odbrana okrivljenog i stanovište tužioca o navodima odbrane ). Pored obaveznih, optužnica može sadržavati i određene fakultativne elemente kao što su: prijedlog da se odredi pritvor prema okrivljenom koji se nalazi na slobodi; prijedlog da se okrivljeni pusti na slobodu i prijedlog da se više podnijetih optužnica spoji u jedan postupak. Kako kod nas tako i u dražavama u okruženjui u Evropi, Zakon o krivičnom postupku detaljno uređuje sadržaj optužnice to je potrebno navesti detaljnije objašnjenje u pogledu sadržaja same optužnice. Optužnica mora da sadrži[1]:

  • Ime i prezime optuženog sa ličnim i opštim podacima, zatim o tome da li se i od kada nalazi u pritvoru ili se nalazi na slobodi, a ako je prije podizanja optužnice pušten na slobodu, koliko je proveo u pritvoru;
  • Činjenični opis djela iz koga proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, vrijeme i mjesto izvršenja krivičnog djela, predmet na kome je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo, kao i okolonosti potrebne da se krivično djelo što tačnije odredi;
  • Zakonski naziv krivičnog djela sa navođenjem odredaba krivičnog zakona koje se po prijedlogu tužioca primjenjuju;
  • Sud pred kojim će se održati glavni pretres;
  • Prijedlog o dokazima koje treba izvesti na glavnom pretresu uz navođenje imena svjedoka i vještaka, spisa koje treba pročitati i predmeta koje služe za dokaz;
  • Obrazloženje u kome će se prema rezultatima istrage opisati stanje stvari, navesti dokazi kojima se utvrđuju odlučujuće činjenice, stanovište tužioca o navodima odbrane.

Pored ovih obaveznih sastavnih dijelova, optužnica može sadržavati i neke dodatne dijelove kao što su:

  • Prijedlog da se okrivljeni stavi u pritvor ako je na slobodi;
  • Prijedlog da se okrivljeni koji je u pritvoru pusti na slobodu;
  • Prijedlog da se optužbe za više krivičnih dijela ili više okrivljenih spoje u jedan postupak;

 

Primjetno je da se postojanje optužnice smatra ključnim uslovom za nastanak i opstanak krivičnog postupka te je za njeno podizanje dakako potrebno da na osnovu dokaznog materijala postoji vjerovatnoća da je okrivljeni izvršio djelo koje mu se stavlja na teret.

Odustajanjem od optužnice koja je već podignuta, krivični postupak se prekida, uz mogućnost da dođe do sukcesije tužilaca ( što je različito regulisano od države do države ) u kom slučaju optužnica ostaje.

Ono što je bitno naglasiti a susreće se često u zakonima koji tretiraju ovu materiju je činjenica da se izraz optužnica koristi za optužni akt kojim se započinje krivični postupak za djela za koja je zaprijećena kazna više od određenog vremenskog perioda ( često 3 ili 5 godina ).

Optužni akt kojim se započinje postupak za djela za koja je zaprijećena kazna manja od tog vremenskog perioda ili čak novčana kazna naziva se optužni prijedlog. Ovu vrstu optužnog akta vezujemo za ovlaštenog tužioca, javnog tužioca ili oštećenog kao tužica. Za razliku od optužnice, optužnom prijedlogu ne treba prethoditi istraga, već eventualno pojedine istražne radnje. Tako npr. često u sredstvima javnog inforimasanja pročitamo pojam optužni prijedlog za privredni prestup što u suštini predstavlja inicijalni akt javnog tužioca ili oštećenog kao tužioca kojim se pokreće postupak po privrednim prestupima.

Pored optužnog prijedloga i optužnice potrebno je ovdje pomenuti i neposredno optuženje. Neposredno optuženje je institut krivičnog procesnog prava čija je suština u mogućnosti podizanja optužnice bez sprovođenja istrage. Zakonodavstvo uglavnom poznaje dva načina podizanja neposredne optužnice u zavisnosti od sankcije koja je propisana za konkretno krivično djelo. Oba načina imaju isti materijalni uslov za podizanje optužnice, a to je da prikupljeni dokazni materijali koji se odnose na krivično djelo i samog učinioca pružaju dovoljno informacija i osnova za podizanje same optužnice, odnosno da postoje dokazi koji ukazuju, i bez samog sprovođenja istrage, na osnovanu sumnju da je okrivljeni izvršio krivično djelo za koje se optužuje. Ako se podnosi neposredna optužnica, kao što možemo zaključiti, onda se u obrazloženju ne navode dokazi i drugi podaci dobiveni na osnovu rezultata istrage, jer istrage  u suštini nije ni bilo, već se na osnovu rezultata predkrivičnog postupka prikupi dovoljno informacija za pokretanje optužnice. U ovom slučaju znači u pogledu dokaza navode se samo izvori informacija tj. lica koja će se prvi put saslušati na glavnom pretresu i isprave koje će biti predočene na glavnom ročištu ( pretresu ).

Također ovdje u okviru razjašnjavanja pojmova optužnog akta kao i same optužnice potrebno je definisati i pojam preinačenje optužnice. Preinačenje optužnice predstavlja promjenu identiteta optužnice, izmjenom nekog njenog elementa ( krivičnog djela koje se stavlja na teret okrivljenom, promjenom kvalifikacije djela, proširenjem za neko drugo krivično djelo i slično )

Tagovi
Prikaži više

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Close